Reforma službi bezbednosti u Srbiji u kontekstu evropskih integracija

Predrag Petrović i Jelena Pejić Nikić iz Beogradskog centra za bezbednosnu politiku analizirali su ulogu i mesto reforme službi bezbednosti u procesu pristupanja Srbije Evropskoj uniji, izdvojili ključne probleme i dali preporuke kako ih rešiti. 

Evropska unija treba da obrati veću pažnju na bezbednosno-obaveštajni sektor u okviru pristupnog procesa država Zapadnog Balkana, imajući u vidu veliki potencijal (zlo)upotrebe ovog sektora u svrhu zarobljavanja države, jedna je od glavnih preporuka novog predloga praktične politike koalicije prEUgovor.

Reforma službi bezbednosti veoma je izazovan zadatak. Svakoj vlasti teško pada da se odrekne nasleđenih, makar i neprimerenih, mehanizama kontrole i uticaja na bezbednosno-obaveštajni sektor, koji svoju moć temelji na tajnom i ekskluzivnom pristupu informacijama. Zato je, na prvom mestu, neophodno uspostaviti delotvorne mehanizme koji onemogućavaju zloupotrebu tajnog prikupljanja podataka, a omogućavaju nadzor i kontrolu u skladu sa standardima demokratije i vladavine prava. Ovaj proces treba da prati i sveobuhvatna reforma ljudskih resursa tako da zaposleni u službama internalizuju ove standarde i vrednosti.

U ovim opsežnim naporima državama je često potrebna pomoć spoljnih aktera. Za Srbiju u procesu pristupanja Evropskoj uniji, EU i njene države članice deluje kao partneri, ali i kao uzori i podsticaji za delotvorne reforme.

Do sada se EU u okviru pristupnih pregovora samo marginalno bavila radom službi bezbednosti u Srbiji. To je posledica nedostatka pravnih tekovina EU u ovoj oblasti. Međutim, EU je bila primorana da se ovim pitanjima pozabavi kada je izbila duboka kriza vladavine prava u Severnoj Makedoniji u čijoj je srži bila partijska zloupotreba civilne obaveštajne službe. Sve ogoljenije zarobljavanje sektora bezbednosti na koje ukazuje civilno društvo u Srbiji ozbiljan je razlog za EU da proaktivno deluje u sličnom smeru i u drugim zemljama regiona, koje se, rečima Evropske komisije, suočavaju sa elementima zarobljene države.

Klijentelizam i lično-partijski odnosi postali važniji regulator odnosa između politike i službi bezbednosti od Ustava i zakona Srbije. Dok se transparentnost službi smanjuje, a diskreciona ovlašćenja njihovih čelnika rastu, obesmišljen je rad institucija koje po Ustavu i zakonu treba da nadziru njihov rad. U tom kontekstu službe sve više) prekoračuju svoja ovlašćenja te se (sve češće) ponašaju kao politička policija. Zaštita ustavnog poretka i borba protiv špijunaže se transformiše u zaštitu partije na vlasti i borbu protiv unutrašnjih neprijatelja, dok se toleriše ili čak štiti organizovani kriminal i korupcija koji su povezani sa partijskim funkcionerima.

Kako bi adekvatno odgovorila na ove procese,  EU treba da naruči izradu nezavisnih dubinskih pregleda stanja vladavine prava u svim zemljama regiona po uzoru na Pribe izveštaj za Severnu Makedoniju. Dva su glavna razloga zašto EU treba da se uključi: a) službe bezbednosti su ključne poluge zarobljavanja države, kojom se urušava vladavina prava i osujećuje napredak zemlje u pristupnom procesu; b) zarobljena služba bezbednosti nije pouzdan partner za razmenu osetljivih obaveštajnih informacija u borbi protiv prekograničnih bezbednosnih izazova, rizika i pretnji. Evropska unija mora da bude sigurna da se podaci koje dobija od službi iz regiona nisu stekli nezakonitim putem, kršenjem prava građana, kao i da podaci koje dostavlja tim službama neće otići u pogrešne ruke.

Prva celina u ovom radu osvrće se na ulogu Evropske unije u praćenju i podsticanju delotvorne reforme službi bezbednosti država Zapadnog Balkana u okviru politike proširenja. Potom se detaljno prikazuje  kako urediti oblast tajnog nadzora komunikacija kao i ljudske resurse u službama bezbednosti kojim bi se smanjile mogućnosti njihove zloupotrebe. Preporuke autora sažeto su popisane umesto zaključka, a relevantne preporuke iz Pribe izveštaja su priložene na kraju.

Izradu ove publikacije podržala je Evropska unija svojim programom „Civil Society Facility” u okviru Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA). Za sadržaj ove publikacije odgovoran je isključivo izdavač, a izneti stavovi ne predstavljaju nužno i stavove EU.